NE POSTOJI NIŠTA TOLIKO OSLOBAĐAJUĆE KAO SAČUVATI SEBE JEDNOSTAVNIM ČINOM BUĐENJA.
{Ideš ili ostaješ, to su ta pitanja koja u jednoj sekundi, a da ni ne primetiš, promene celi tok života. Kad ti ništa ne pripada lakše odlaziš. I što si stariji sve lakše zatvaraš vrata svemu što te umara.}
❤…postoji mlad mesec, ali stari ne. Čini se da je i čovek prvo mlad, a onda je samo pun. Dok posmatram svog životnog favorita, baš visoko na nebu, u glavi mi je ona njujorška berza na kojoj stotine ljudi maše papirićima, svi viču i svako ima svoj tajni znak, pa onaj nered kad svi odu. Baš puno toga stane u glavu.
• • • • • • • • • • •
Za širu sliku udaljiti se od obale. Kad putuješ sam, uspeš o svemu lepo razmisliti. Plan razmišljanja.
Sećam se da sam jednom definisala jednu misao u glavi koja je ostala zaglavljena tu za sva vremena, da se njom vodim. ❝Moraš biti sposobna da sama ispuniš prazan prostor. Nikada se ne trebaš oslanjati na drugu osobu da učini da se osetiš kompletnom. To bi bio jedan od najozbiljnijih oblika opasnog. A ako se oslanjaš…pa jebiga Tamara. Nemoj celom težinom.❞ – A kad znaš biti sam; to je dosta visok prag tolerancije. Kad znaš biti sam; to je stvar dobrog ukusa.
Sebe sam razumela tek nakon što sam potpuno ugasila sebe. I tek sam u procesu sastavljanja sebe u nešto drugo i bolje shvatila ko sam zapravo. I znate šta?! Ljubav nije spasilac. Ljubav je luksuz u kome možeš uživati tek nakon što spasiš sebe. I Niče je rekao da je bitno praviti sebe iznova i iznova, i da to uvek treba da bude tvoja najbolja kreacija ikada. Zato se ne stidim dugogodišnjeg procesa učenja kako da budem ljuta i tužna i usamljena i zadovoljna i uzbuđena i uplašena i radoznala i srećna. Uvek učim kako da okusim sve. I uživam u tom svemu.
• • • • • • • • • • •
Ta neka intimnost sa ulicama noću. Ruka u džepovima uvek izgleda kao da si se s nečim (napokon) pomirio, pa odmor. Biti iskren sa sobom početak je divnog prijateljstva.
NEMAM VIŠE NIŠTA DA DODAM U SVOJU OBMANU.
